Bolesti suznih puteva

Pojačano suzenje oka - epifora (lat. Epiphora)

Uzroci i nastanak bolesti:

U oftalmološku ambulantu se vrlo često javljaju pacijenti sa smetnjama zbog prevelikog suzenja oka. Ovo stanje se naziva epifora (lat. Epiphora). Kao što znamo suze se stvaraju u suznoj žlijezdi
(lat. Glandula lacrimalis) koja se nalazi ispod gornje vjeđe malo iznad i sa vanjske strane očne jabučice te u manjem obimu u drugim, pomoćnim suznim žlijezdama. Suze se treptanjem raspoređuju po cijeloj površini oka i odlaze u smjeru nosa gdje budu uvučene u suzne kanaliće i suznu vrećicu kroz koje odlaze u nos. Dakle, može se reći da pojačano suzenje oka nastaje ukoliko se stvara previše suza koje ne mogu dovoljno brzo isteći kroz kanaliće ili uz normalnu količinu suza ako su kanalići začepljeni. Na pojačano stvaranje suza utječu emocije (plač), podražaji oka (dim, smog, nikotin podražujući plinovi), strana tijela (prašina), upale, povrede spojnice i rožnice te mnogi drugi faktori. Otežano ili onemogućeno otjecanje suza je uzrokovano suženjima suznih kanaliće ili suzne vrećice zbog upala i povreda, a kod novorođenčadi i zbog postojanja jedne membrane u odvodnim suznim putovima koja u normalnim okolnostima sama nestaje.

Simptomi:

Povećana količina suza se umjesto prema nosu slijeva preko ruba vjeđe niz lice. Kako to potiče na stalno brisanje oka i lica tako može doći do crvenila vjeđe i samog oka, a u jako izraženim i dugotrajnim slučajevima rub vjeđe promijeni svoj položaj čime spojnica postaje više izložena upalama.

Postavljanje dijagnoze:

Na osnovu specijalističkog pregleda se može odrediti da li postoji podraživanje oka vanjskim faktorima koji bi mogli uzrokovati povećanu sekreciju žlijezda. Ukoliko to nije slučaj, pokuša se u suzne kanaliće uvesti sonda i izvršiti njihovo proštrcavanje što može jasno pokazati da li i gdje postoji suženje. Proštrcavanje je bezbolna metoda kod koje se tekućina pod tlakom želi "progurati" kroz odvodni suzni sistem, čime se istovremeno može odgurati ili probiti manja začepljenja. Još preciznija pretraga je dakriocistografija, radiološka pretraga kod koje se u kanaliće uštrcava kontrastno sredstvo i potom se slika.

Liječenje:

Ako je uzrok suzenja podraživanje oka onda se ono treba zaustaviti ovisno o uzroku, bilo prekidom boravka u onečišćenim prostorima bilo liječenjem bolesti spojnice i rožnice koje izazivaju ove smetnje. Proštrcavanje i ispiranje kanalića je u nekim slučajevima korisno no kod potpunog zastoja prolaska suza je najčešće potrebna operacija.
U novorođenačkoj dobi se membrana u kanalićima pokušava probiti čvrstim masiranjem unutrašnjeg očnog kuta u smjeru nosa. Ako ta tehnika ne daje rezultate onda se pristupa manjem operativnom zahvatu koji se obavlja u općoj anesteziji zbog potrebe da dijete za vrijeme njega bude potpuno mirno. Njime se u kanaliće uvodi specijalna tanka sonda kojom se dolazi do membrane te se ona probija. Operacija ima odlične rezultate, a suženje gotovo trenutno nestaje.

Suho oko

Uzroci i nastanak bolesti:

Suho oko nastaje zbog smanjene proizvodnje suza u suznoj žlijezdi. Ovo se događa najčešće kod žena oko 50 godine starosti i kasnije što je povezano sa hormonskim promjenama, a znatno rjeđe kod muškaraca. Bolest može biti povezana sa bolešću drugih sistema, npr. suhoćom usta kod sindroma Sjőegren ili reumatoidnim artritisom. Ukoliko se javlja samostalno uzrok joj je bolest suzne žlijezde i/ili promijenjena kvaliteta suza pri čemu one lošije i neravnomjernije prekrivaju oko i lakše isparavaju. Naravno da i vrući suhi zrak, nikotin i još neki čimbenici imaju negativan utjecaj.
Ako bolest ima svoje reperkusije samo na rožnici onda se naziva keratitis sika (lat. Keratitis sicca), a ako su poslijedice vidljive i na spojnici tada je nazivamo keratokonjunktivitis sika (lat. Keratoconjuncticitis sicca). Nedostatak suza koje imaju zaštitnu ulogu izaziva naime isušivanje oka i stvaranje sitnih defekata na površini rožnice te pojačano trenje između vjeđa i oka prilikom treptanja.

Simptomi:

Bolesnici se žale na suhoću očiju, osjećaj pijeska u očima, crvenilo i ponekad laganu bol. I sami većinom shvaćaju da im nedostaje suza.

Postavljenje dijagnoze:

Pregledom u specijalističkoj ambulanti se odmah može procijeniti da li je došlo do isušivanja spojnice i rožnice i do njihovog oštećivanja. Za procjenu količine proizvedenih suza se primjenjuje Schirmer-ov test I. Kod ovog testa se u spojničnu vrećicu postavlja jedan kraj testne trake izrađene od posebne vrste papira. Ispitanik kroz 5 minuta žmiri, a nakon toga vremena se mjeri dužina trake koju su suze navlažile. Normalan rezultat je oko 10-15 mm, a ispod 5 mm navlažene trake je rezultat loš. Schirmer-ov test II se radi na jednak način samo što se spojnica anestezira kapima lokalnog anestetika kako bi se spriječilo refleksno suzenje zbog umetanja test trake. Dobiveni rezultat pokazuje samo temeljnu sekreciju.

Liječenje:

Nedostatak suza ili njihova lošija kvaliteta se nadoknađuju ukapavanjem umjetnih suza. Ova sredstva prekrivaju površinu oka i tako je vlaže i štite te smanjuju trenje između rožnice i kapaka. Potrebno ih je koristiti više puta na dan, u prosjeku 4-6 puta, a trajanje terapije je vrlo dugotrajno i ovisno o uzroku smanjenja količine suza. Kapi umjetnih suza nisu štetne niti imaju ikakve nuspojave čak niti nakon višegodišnjeg korištenja.

Upala suzne žlijezde

Upalu suzne žlijezde (lat. Dacryoadenitis acuta) izazivaju najčešće bakterije no može biti povezana i sa drugim bolestima.
Upaljena žlijezda je vidljiva kao zadebljenje u području vanjskog dijela gornje vjeđe koje je praćeno crvenilom i jače bolno na dodir.
Liječi se antibioticima, a korisna je i primjena toplih obloga.

Upala suzne vrećice

Uzroci i nastanak bolesti:

Upala suzne vrećice nastaje kod djelomičnog ili potpunog zaustavljanja protoka suza kroz odvodne putove. U sekretu koji se u njima nakuplja se razvijaju bakterije koje izazivaju gnojnu upalu. Ona se može razviti vrlo naglo kroz 1-2 dana što se naziva akutni dakriocistitis (lat. Dacryocystitis acuta) ili bili trajno prisutna uz izmjenu perioda sa jačim i slabijim simptomima što nazivamo kronični dakriocistitis (lat. Dacryocystitis chronica).

Simptomi:

Akutna upala počinje crvenilom i oteklinom u unutrašnjem očnom uglu (području bliže nosu). Na pritisak se kroz suzne kanaliće prema nosu vraća gnojni sadržaj. Tvorba sa vremenom postaje sve veća. Stanje postaje izuzetno ozbiljno ukoliko upalom bude zahvaćeno i okolno tkivo orbite, a u tim slučajevima bude povišena i tjelesna temperatura te se javlja bolnost kod pomicanja pogleda. Kod jakog gnojnog procesa ponekad dolazi do prsnuća povećana suzne vrećice i kože iznad nje i izlaska gnoja prema van.
Kronična upala rijetko ima jako izražene upalne simptome, no stalno je prisutno pojačano suzenje oka i vraćanje sadržaja kod pritiska na suznu vrećicu.

Postavljanje dijagnoze:

Dijagnoza se postavlja na osnovu kliničkog pregleda. Pritiskom prsta na suznu vrećicu na suzne kanaliće izlazi sluzavo-gnojan sadržaj. Mjesto začepljenja je moguće indirektno odrediti pomoću proštrcavanja suznih kanalića ili dakriocistografijom ukoliko je ona moguća i potrebna.

Liječenje:

Kod akutnih upala je potrebna antibiotska terapija sve do povlačenja simptoma. Ako po povlačenju upale zaostanu suženja suznih putova može ih se pokušati proširiti proštrcavanjem no vjerojatno će biti potreban operativni zahvat. Jednako tako se postupa i kod kroničnog dakriocistitisa.
Najčešća vrsta operativnog zahvata je dakriocistorinostomija kod kojega se suzna vrećica spaja direktno sa sluznicom nosa i tako premošćuje mjesto začepljenja. Postoje i druge vrste operacija no koriste se znatno rjeđe. Nakon operacije simptomi nestaju i uspostavlja se normalan put odlaska suza pa tako nestaju uvjeti za javljanje nove upale.

Literatura:
mr. sc. Pavan dr. Joško, "Bolesti oka", Zagreb 2003.