Bolesti spojnice

Upala spojnice, konjunktivitis (lat. Conjunctivitis)
Konjunktivitis je upalni proces spojnice karakteriziran proširenjem krvnih žila i crvenilom, nakupljanjem upalnih stanica te pojačanom sekrecijom iz oka.

Nastanak, podjela i simptomi konjunktivitisa

Postoje dvije osnovne grupe faktora koji izazivaju upale spojnice. Jedni su infektivni među koje spadaju bakterije, virusi, klamidije, paraziti i gljivice. U skupinu neinfektivnih spadaju svi faktori koji na bilo koji način mogu podražiti oko, a to su alergije, toksični elementi u obliku prašine i dima, smanjena količina suza ili poremećaji refrakcije. Svi konjunktivitisi imaju donekle slične simptome.
Druga podjela dijeli konjunktivitise na akutne a to su oni koji nastaju naglo i traju do 4 tjedna i kronične koji traju duže od tog vremena.

Infektivni konjunktivitisi:

Bakterijski konjunktivitisi
Ovu skupinu oboljenja izazivaju najčešće bakterije stafilokoki, streptokoki, pneumokoki, gonokoki, hemofilus i mnoge druge. Bolest počinje naglo, crvenilom i pečenjem oka. Dojam crvenila stvaraju proširene krvne žile spojnice. Boja je obično svjetlija i jače vidljiva na dijelovima spojnice udaljenim od rožnice. Ukoliko je crvenilo tamnije i bliže rubu rožnice (spoj rožnice i spojnice se naziva limbus) onda je to vrlo vjerojatan znak upale rožnice i/ili dubljih struktura oka. Laiku je vrlo teško razlikovati ova dva tipa crvenila ali je dobro znati da oni postoje. Cijela spojnica bude blago zadebljana i dobiva staklast izgled. Na određenim mjestima na spojnici se stvaraju sitni čvorići kao znak reakcije, a može ih uočiti samo liječnik specijalista. Za vrijeme trajanja upale se iz spojnice luči sekret koji ovisno o vrsti uzročnika i jačini zahvaćenosti može biti sluzav i bezbojan do gust i žućkast. Posebno je zamjetan u jutro nakon buđenja kada su oči zbog njega sljepljene i teško se otvaraju. U toku dana se sasušeni sekret može naći i na trepavicama. Kod teških slučajeva izazvanih nekim bakterijama se na spojnici stvaraju bjelkaste membrane koje kada se skidaju izazivaju blago krvarenje.

Virusni konjunktivitisi
Najčešći virusi koji izazivaju konjunktivitis su herpes i adeno virusi. U skupinu herpes virusa spadaju herpes simplex i herpes zoster virusi, a često zahvaćaju i kožu i rožnicu. Prisutni su crvenilo, pečenje i vodenasta sekrecija. Adenovirusi su osobito infektivni i lako se prenose i također zahvaćaju rožnicu. Bolest koju uzrokuju se naziva epidemijski keratokonjunktivitis ili keratokonjunktivitis epidemika (lat. Keratoconjunctivitis epidemica). Samo ime im dakle govori da se javljaju u epidemijama tj. da u kratkom vremenskom razdoblju zahvaćaju veliki broj ljudi. Simptomi su tipični za sve virusne konjunktivitise osim što kod zahvaćanja rožnice imamo i oslabljen vid. Bolest traje više tjedana, a higijena je od osobite važnosti.

Klamidijski konjunktivitisi
Uzročnik klamidija trahomatis je tipičan za topliju klimu a može ga se naći u bazenima i drugim javnim kupalištima. Bolest se razvija kroz nekoliko dana i karakterizirana je gušćim sekretom koji sljepljuje trepavice te jakim crvenilom. Ponekad je zahvaćena i rožnica što bolest čini težom.

Gljivični konjunktivitisi
Više vrsta gljivica se može rukama ili drugim načinom prenjeti na spojnicu oka gdje se tada nastane. Zdrava spojnica ima obrambene sposobnosti koje to u normalnim uvjetima ne dozvoljavaju, ali kod velikog broja uzročnika i/ili oslabljenosti otpornosti organizma to se ipak događa. Simptomi nastaju relativno polako i ne razlikuju se značajno od onih kod drugih vrsta konjunktivitisa.

Parazitarni konjunktivitisi
U Hrvatskoj su vrlo rijetki, a više se javljaju u zemljama sa nižim higijenskim standardom i toplom klimom. Ovdje treba spomenuti samo konjunktivitis izazvan dlačicama gusjenice. Ovo je vrlo opasna bolest sa često tragičnim posljedicama po oko jer sitne i nevidljive dlačice nije moguće odstraniti. Te dlačice izazivaju tako burnu upalnu reakciju da se tkivo praktično raspada pa one ulaze sve dublje u oko zbog čega postoji velika opasnost od gubitka vida.

Neinfektivni konjunktivitisi:

Ovu vrstu konjunktivitisa izaziva cijeli niz faktora koji podražuju oko, a to su prašina, dim, suho oko, alergije itd. Svima je zajedničko da su praćeni osjećajem stranog tijela u oku, jačim ili slabijim crvenilom te suženjem. Bolest je neugodna ali nije opasna.
Konjunktivitisi koje izaziva prašina ili dim se javljaju za vrijeme ili neposredno nakon boravka u takvim prostorima i brzo prolaze. Kod alergija je situacija malo drugačija, pa je za njih tipično sezonsko javljanje bolesti odnosno tada kada u zraku ima najviše alergena zbog cvjetanja bilja.

Alergijski konjuktivitis
Alergijski konjunktivitisi su obično praćeni sekrecijom iz nosa. Kod nekih vrsta konjunktivitisa postoje i sitna zadebljanja na spojnici koja su rezultat alergijske reakcije.

Refraktivne greške izazivaju blage ali stalne simptome podražaja oka. Najčešći su lagano peckanje očiju i vrlo blago crvenilo. Pojednostavljeno se može reći da nastaju zbog naprezanja očiju, a nestaju nakon određivanja odgovarajuće dioptrije i nošenja naočala.

Prenošenje i prevencija bolesti:

Većina infektivnih konjunktivitisa se lako prenosi direktnim kontaktom rukama ili predmetima, obično zajedničkim korištenjem ručnika. Upravo zbog takvog načina širenja je uobičajeno da se bolest javi najprije na jednom oku, a kasnije zahvati i drugo. Kao osobito lako prenosiv treba istaknuti keratokonjunktivitis epidemika, no treba znati da je i kod većine drugih konjunktivitisa iscjedak iz oka infektivan, a pogotovo u ranoj fazi bolesti dok liječenje nije počelo davati rezultate. Bolesnik sa upalom spojnice kao i njegova okolina trebaju jako paziti na osobnu higijenu, češće pranje ruku od uobičajenoga i suzdržavati se od dodirivanja očiju rukama. Poštivanjem ovih mjera se znatno smanjuje mogućnost prenošenja bolesti.
Neinfektivni konjunktivitisi se naravno ne prenose sa osobe na osobu već se javljaju u ranije navedenim uvjetima. Ipak, higijena je i ovdje vrlo bitna.

Postavljanje dijagnoze:

Iako su znaci upale spojnice jasni preporučljivo je potražiti savjet specijaliste oftalmologa. Naime zajedno sa spojnicom je u pojedinim slučajevima zahvaćena i rožnica što znatno utječe na razvoj bolesti i traži prilagođavanje liječenja. Za postavljanje dijagnoze je dovoljan pregled procjepnom svjetiljkom. Kod konjunktivitisa koji traju više od 3-4 tjedna, onih koji slabo reagiraju na terapiju, kod djece kao i u sumnjivim slučajevima se radi bris spojnice. Kod ovog testa se spojnice «obriše» vatiranim štapićem čime se zahvati dio sekreta koji se onda prenese na takozvana hranilišta. Na njima se pod specijalnim uvjetima kontrolira mogući rast uzročnika i tako određuje njegova vrsta. Istovremeno je moguće odrediti na koji je lijek mikroorganizam najosjetljiviji kako bi se on upotrijebio i u liječenju.

Liječenje:

Infektivni konjunktivitisi se liječe antibioticima u obliku kapi i masti za lokalnu primjenu ili uzimanjem na usta. Kod virusnih oboljenja se koriste antivirusni preparati. Potrebno je strogo poštivati upute liječnika te propisanu terapiju koristiti na odgovarajući način. U suprotnom će rezultati liječenja biti slabi ili nikakvi, a moguće je i štetno djelovanje lijeka.
Neinfektivni konjunktivitisi obično ne zahtijevaju ozbiljnije liječenje već su dovoljne kapi i masti koje uklanjaju simptome. Alergije se liječe protualergijskim lijekovima, a moderna medicina nudi i kapi za oči koje se koriste prije nastupa sezone alergija kako bolest uopće ne bi nastala.



Konjunktivitis





Hiposfagma (lat. Hyposphagma)

Ovo je potpuno bezazleno stanje koje je karakterizirano lokalnim crvenilom spojnice. Kod bolje analize se može vidjeti da se zapravo radi o puknuću krvne žile spojnice te da crvenilo uzrokuje izlivena krv. Razlozi za to su mnogostruki počevši od naglog povišenja krvnog tlaka, napora uslijed jakog kašljanja ili podizanja tereta, sitne ozljede krvne žile ili se radi o povećanoj sklonosti krvarenju kao rezultatu neke druge bolesti ili uzimanja lijekova protiv zgrušavanja krvi. Sama hiposfagma nikada ne uzrokuje slabljenje vida, a ako do njega dođe onda je vrlo vjerojatno da krvarenje postoji i u samom oku. Liječenje hiposfagme nije potrebno jer se ona sama povlači kroz nekoliko dana, a kao zaštita se mogu primijeniti antibiotske kapi.



Hiposfagma i cista spojnice






Pinguekula (lat. Pinguecula)

Pinguekula je zadebljanje spojnice koje se ponekad nalazi uz rožnicu sa njene unutarnje ili vanjske strane. Tvorba je bjelkasto-žućkaste boje, u promjeru oko 2-4 mm i blago uzdignuta iznad nivoa preostalog dijela spojnice. Histološki se radi o degenerativno promijenjenom masnom tkivu. Pinguecula obično ne izaziva nikakve smetnje i nije je potrebno liječiti. U slučaju da se toliko poveća da uzrokuje osjećaj stranog tijela i grebanja moguće ju je odstraniti kirurški. Sama pinguekula je inače potpuno bezopasna i ne šteti vidu niti je podloga za razvoj drugih bolesti.



Pinguekula





Pterigij (lat. Pterygium)

Pterigij je duplikatura spojnice koja prelazi na rožnicu.

Nastanak i podjela pterigija:

Razlikujemo pravi pterigij (unutarnji i vanjski) i pseudopterigij:
Unutarnji pterigij (lat. Pterygium internum)
Najčešće se javlja sa unutarnje strane u srednjoj i starijoj dobi ali može nastati i kod mlađih osoba. Nije poznat točan uzrok njegovog nastanka. Postupno dolazi do zadebljanja spojnice koje sve više prelazi preko rožnice.
Vanjski pterigij (lat. Pterygium externum) slično unutarnjem pterigiju, nastatje sa vanjske strane i tada se zove eksterni pterigij.
Pseudopterigij
Ova promjena liči na pravi pterigij utoliko što spojnica prelazi na rožnicu no to se može događati iz svih smjerova. Uzrok ovom bujanju spojnice je najčešće povreda oka, a ponekad ostane i neotkriven.

Simptomi:

Manji pterigij ne izaziva nikakve smetnje osim eventualno estetskih. Kako pterigij raste tako se oko njega i na njemu stvara splet krvnih žila koje daju dojam crvenila. Rožnica je na mjestu gdje preko nje prelazi pterigij u svom površnom sloju mutnija. Samo rijetko pterigij izaziva mehaničke smetnje u smislu svrbeža ili grebanja. Izrazito veliki pterigij može sezati sve do zjeničnog otvora i smetati vidu.

Postavljanje dijagnoze:

Dijagnoza se postavlja u okulističkoj ambulanti na osnovu pregleda procjepnom svjetiljkom. Nikakve dodatne pretrage nisu potrebne.

Liječenje:

Jedino moguće liječenje je operativni zahvat. On daje odlične rezultate, a ovisno o veličini pterigija i eventualnom ponavljanju se izabire sama tehnika operacije. Bitno je pristupiti liječenju dok pterigij nije velik jer ukoliko se proširi do zjenice moguće je da zaostanu zamućenja vida. Osnovna operativna tehnika je jednostavno odljuštenje pterigija sa rožnice te njegovo izrezivanje. U ponavljanim slučajevima se koristi i transplantacija spojnice pri čemu se komadić spojnice izrezuje sa istog oka te zašiva na mjesto ranije odstranjenog pterigija. Na taj način se postiže da potpuno zdrava spojnica počne rasti na mjestu one koja je pretjerano bujala prema rožnici. Kako bi se spriječio ponovni rast prema rožnici se u određenim slučajevima lokalno primjenjuju i citostatici.



Unutarnji pterigij






Tumori spojnice:

Razlikujemo vrlo veliki broj raznih dobroćudnih i zloćudnih promjena spojnice, na sreću su relativno rijetke. Potrebno je naglasiti da je svaku promjenu koju osoba sama primjeti na oku potrebno prijaviti svome liječniku koji će odlučiti o potrebi eventualnog daljeg liječenja. Dakle, kao i kod drugih bolesti je samokontrola i zainteresiranost za vlastito zdravlje od presudnog značaja.

Literatura:
mr. sc. Pavan dr. Joško, "Bolesti oka", Zagreb 2003.