Oko je parni organ vida smješten u očnoj šupljini. Očna šupljina ili orbita (lat. orbita) je omeđena s više kostiju koje oko okružuju sa svih strana osim sa prednje te ga tako mehanički štite.

Očna jabučica ili bulbus (lat. bulbus) sastoji se od vanjske očne ovojnice, srednje očne ovojnice i unutrašnje očne ovojnice, te očne leće i staklastog tjela koji ispnjunjavaju bulbus. U očnoj jabučici nalaze se dvije očne sobice koje ispunjava očna vodica.

Vanjska očna ovojnica (tunica fibrosa bullbi - externa) sastoji se od rožnice (cornea) i bjeloočnice (sclera). Vanjska očna ovojnica (tunica fibrosa bulbi) predstavlja kostur očne jabučice i građena je od čvrstog veziva. Ona određuje oblik i veličinu, služi kao hvatište za mišiće i štiti njegove dijelove.

Srednja očna ovojnica (tunica vasculosa bullbi) sastoji se od žilnice (chorioidea), šarenice (iris) i zrakastog tijela (corpus ciliare). Naziv tunica vasculosa bulbi upućuje na to da je ta ovojnica puna krvnih žilica. Najveći dio srednje očne ovojnice je chorioidea – žilnica.

Unutrašnju očnu ovojnicu (tunica nervosa - interna) čini mrežnica. Mrežnica se dijeli na pars optica retinae i pars coeca retinae. Klinički gledano, mrežnica ima dva dijela - vanjski sloj pigmentnog epitela i unutrašnji sloj pigmentnog epitela.

Očna leća (lat. lens) prozirno je tijelo koje se u oku nalazi neposredno iza šarenice.

Staklasto tijelo, staklovina ili vitreus (lat. corpus vitreum) ispunjava kompletnu unutrašnjost oka iza leće do unutrašnje površine mrežnice.

Očne sobice ili komore djelimo na prednju očnu sobicu (camera bullbi anterior), koja je sprijeda omeđena rožnicom, a straga šarenicom i lećom, i stražnju očnu sobicu (camera bullbi posterior), prostor iza šarenice koji je straga omeđen staklastim tijelom. Očne sobice ispunjava tekućina koju zovemo očna vodica (lat. humor aqueus).

Stvaranje vida započinje dolaskom svjetlosnih zraka sa predmeta koji gledamo, ulaze u naše oko prolazeći kroz gotovo sve njegove strukture. Nakon prolaska kroz rožnicu, prednju očnu sobicu i zjenicu zrake prolaze kroz očnu leću. Očna leća ima sposobnost akomodacije odnosno fokusiranja zraka svjetla točno na mrežnicu odnosno mjesto najjasnijeg vida - žutu pjegu. Nakon cijelog niza kemijskih promjena budu aktivirane živčane stanice retine. Živčane stanice provode električne signale koji putem vidnog živca odlaze u vidni centar mozga,u kojem se konačno stvara slika pomoću koje čovjek analizira vanjski svijet.